Intervju – Željka Šaban Miličić

“Sport je moj život, a triatlon „is my way of life“. To je nešto što volim, što radim s užitkom, odlazim na posao bez one knedle u želucu. I tu ljubav želim prenijeti na ljude. “

Čime se baviš trenutno? Aktivna si sportašica, je li ti to bio tvoj put od malih nogu?

Željka: Još od malena su za mene govorili da sam živo dijete. Što god to značilo. :)
Verala sam se po drveću, padala s balkona, penjala se na krovove, igrala nogomet s dečkima, lopova i pandura, gumi-gumi, i uvijek sam se trudila biti najbolja. Tako da sam vjerojatno rođena s tim sportskim duhom, takvom energijom. U osnovnoj školi sam znala da želim ići u Sportsku gimnaziju, a još u prvom razredu srednje znala sam da ću studirati Kineziološki Fakultet. Mogla bih zaključiti, krenulo je još od malih nogu kada nisam možda ni bila svjesna svog životnog puta.

 

Tko su ti bili uzori kad si bila mlađa? Tko ti je danas inspiracija?

Željka: Kao maloj uzor mi je bio tata. Čovjek koji je radio „100 na sat“, došao doma s posla (vjerojatno mrtav umoran) i umjesto da uzme daljinski upravljač i digne noge na kauč on je uzeo sestru i mene i odveo nas u šumu, na neko brdo ili na igralište gdje bi se igrali do iznemoglosti, i to sve s smiješkom, bez oklijevanja i s toliko pažnje i ljubavi. Već tada sam željela živjeti život na način da mi nikada ništa neće biti problem napraviti, jer ako nešto radiš s ljubavlju trud će ti sigurno biti nagrađen.
Kasnije mi je sportski uzor postao pokojni Dražen Petrović. Dovoljna je samo jedna njegova izjava: “Ima nešto jače od mene. Najsretniji sam kad radim. Kad stojim, propadam. Teško mi je to opisati nekome tko nikad nije osjetio zvuk kad si sam u dvorani s loptom. ” Čovjek koji je život i sport živio punim plućima. Znao je što želi od života i radio sve s ogromnom količinom ljubavi.

 

 

 

Kakav je dakle, bio tvoj sportski put i razvoj? Što te naučilo disciplini, toliko potrebnoj za formiranje osobe koja si danas?

Željka Kao mala sam trenirala plivanje. Počela sam s plivanjem vrlo kasno, s 10 godina. Do tada nisam trenirala ništa organizirano. Kao i sva djeca tada, većinu vremena sam provodila vani igrajući se s prijateljima skrivača, lovice, zaleđene babe, nogomet s dečkima, gumi gumi, lopova i pandura, veranje po drveću, i tako razvijala motoričke sposobnosti. Jedno vrlo sretno djetinjstvo puno igre i zabave mogla bih reci.

Disciplini su me naučili roditelji još dok sam bila dijete. Kasnije se to impliciralo na veliki dio mog sadašnjeg života. Volim red, rad i disciplinu, jednostavno sam takva, ne mogu živjeti u kaosu i ne organizaciji. U takvoj sredini jednostavno ne funkcioniram.

 

Zašto i kako si se počela baviti triatlonom?

Željka: Triatlonom sam se počela baviti sasvim slučajno. Bilo je to 2006., ako se dobro sjećam. Tada sam još aktivno trenirala plivanje te me tadašnji dečko, današnji suprug, nagovorio da odem na jednu utrku. Išla bih ja na utrku ali nisam imala tenisice za trčanje. I onda je bilo: kupit ću ti „tene“ i ideš. Tako je i bilo, čovjek mi je kupio tenisice i ja sam prvi puta u životu iskusila čari ovog predivnog sporta. Tada sam nakon utrke rekla nikad više (ali zato jer nisam trenirala triatlon nego plivanje) jer mi je sve bilo strašno teško za odraditi. Ali već nakon par dana, razmišljala sam: „Mogla bih ja ovo ponovno.“ I tako sam zapravo počela trenirati sport koji me danas ispunjuje.

Koje su discipline koje si isprobala, imaš li neke određene rezultate kojima se ponosiš?

Željka: Isprobala sam sve, ali baš sve triatlon discipline. Sve utrke koje sam napravila su priča za sebe, svaki rezultat je priča za sebe. Ponosim se jednako i s dobrim i s manje dobrim rezultatima. Svaki rezultat je jedna životna lekcija i nešto što me motivira za dalje.
Rezultati: DOLJE U NASTAVKU.

Postoje li neke discipline s kojima si završila?

Željka: Nisu mi nešto posebno drage dionice kratkog triatlona, ali svjesna sam da utrkujući se na utrkama takve dužine odrađujem super trening ”brzine” koji zasigurno ne bi mogla napraviti u tolikom intenzitetu da ga radim sama bez konkurencije. Završila? Hm…. Vidjet ćemo. :)
Istina da godine nose svoje i da brzina s godinama opada, htjeli mi to ili ne, ali i dalje će takve utrke poslužiti samo kao dobar trening.

Imaš li promjene motivacije u treningu i sezoni natjecanja? Koji je trenutno tvoj „put“?

Željka: Moj trenutni put je Ironman. Distanca koja me veseli, distanca koja me ispunjuje, utrka na kojoj skoro pa svaki puta na cca 30tom km trčanja postavim pitanje samoj sebi: zašto to radim i je l’ mi to treba?! A onda nakon ulaska u cilj već tražim novi Ironman i novo veselje.

Kako izgleda tvoj prosječan dan? Ima li razlika u obujmu i vrsti treninga kad pripremaš natjecanje?

Željka: Naravno da se dani razlikuju ovisno o periodizaciji treninga. Budući da treniram po obrnutoj periodizaciji ima perioda kada u tjednu napravim po 10h treninga, a i perioda kada bude i do 25h tjedno. Teško je opisati jedan prosječan dan – jer prosječan dan kod mene ne postoji. :)

Pretpostavljam da je ovo većinom individualno, no koliko treba vremena da netko pripremi Ironman? Približi nam svoje pripreme.

Željka: To je vrlo individualno i ovisi i o psihofizičkoj i organizacijskoj mogućnosti pojedinca. Ono što je sigurno, je da ta osoba treba veliku podršku prijatelja, obitelji i onih koji žive njegov/njezin san. Ima ljudi koji u životu već nešto treniraju ili se rekrei

raju i sigurno im je lakše započeti trenažni proces i manje će im vremena trebati za pripremu nego nekome tko nikad nije konzumirao fizičku aktivnost.Kada mi klijent dođe i pita me tako što, kažem mu da je to dugoročan proces, a koliko će trajati ovisi o njemu samom. Ono što ne volim je obećavati ljudima nerealne ciljeve, volim postupnost pa sukladno tome preporučam da se prvo završi nekoliko utrka Half distance pa tek onda IM (naravno uvijek ima nekih iznimaka koje valja uzeti u obzir kada se dogovara sam cilj). Ironman nije utrka za koju se možeš pripremiti preko noći. Često volim reći; ni diploma se ne zaradi preko noći.
Naravno, ovisi i o tome da li čovjek ide na IM da bi samo rekao završio sam IM (iako je danas završetak jedne takve utrke postao statusni simbol) ili ide na IM zbog samoga sebe.
Također ovisi i o tome je li želja samo proći kroz cilj jedne takve utrke ili je želja proći kroz cilj u određenom željenom vremenu.
Sve u svemu godinu dana pa do 15 godina i više. Ovisno o ambicijama i mogućnostima.

Koliko natjecanja prijaviš godišnje i kako ih biraš?

Željka: Natjecanja prema važnosti ranga A bude dva, ranga B dva do tri, a sve ostalo je rang tri – trening utrke kojih bude i do 15-tak.
Važnost utrke A biram prema intuiciji, lokaciji, nekom unutrašnjem osjećaju, željama i snovima za ostvarivanje određenog cilja. To su Ironman utrke koje bi voljela završiti jednom u karijeri.

Koliko si i kako aktivna u off sezoni?

Željka: Zna se što je off sezona. Iako je to nama, vrlo aktivnim sportašima teško za prihvatiti. Ne kaže se bezveze OFF. :)
Off sezona je za mene sve osim onog sporta koji inače radim. Trudim se ne raditi ništa od disciplina triatlona. Potrebno je odmoriti i fizički i psihički od svih napora koji su bili u sezoni kako bi bila spremna (i fizički i mentalno) za iduću sezonu. Ta off sezona završi tako da se počinjem Marku penjati po glavi i onda mi kaže: „Odi, molim te, van trčat.“
U off sezoni sam cca dva tjedna godišnje.

Prehrana i odmor? Kako to kod tebe izgleda?

Željka: Odmor – nema ga! Kuća, posao, trening, kuća, posao, trening… i tako od 5h ujutro do 21h. Uhvatim se kako razmišljam: „Jedva čekam neki Ironman da se odmorim. :)“
Prehrana je ključna za sportsku izvedbu. Od kada radim s Alešom (trener) isprobavam LCHF način prehrane. Svaki tip prehrane ima svoje pozitivne i negativne strane pa tko voli nek’ izvoli. Uvijek sam bila i biti ću mišljenja da svatko za sebe bira što želi u životu i da se treba nositi i s dobrim i s lošim stranama te odluke. Nisam neki gurman niti uživam i guštam jedeći, pazim na unos proteina, masti i ugljikohidrata, te unos makronutrienata zato jer zaista stoji ona izjava: „Ono si što jedeš.“. Ja jedem zato što moram, zato što mi je kvalitetna prehrana gorivo. Možda niti nebi jela. :)

Na samoj IM utrci koristim: na bike-u Maurten prah, na trčanju Maurten gelove (svaki gel ima 28g CHO; ja unesem 1gCHO/1kg/1h), vodu i ketone (budući da konzumiram LCHF prehranu – ketoni nisu za svakoga). Ovaj način prehrane koji je za samu utrku, napravim na 3-4 treninga (dužeg trajanja) prije same utrke. Na samim treninzima inače pijem samo elektrolite (bez šećera), vodu i barove First in.

Opiši nam molim te LCHF prehranu?

Željka: LCHF je način prehrane koja se bazira na unosu masti i proteina, a vrlo malo (10%) od ukupnog unosa se konzumiraju ugljikohidrati. Po neki puta u trenažnom procesu napravim i punjenje ugljikohidratima, to obično bude 2x u mjesecu.
Hrana koju jedem tokom dana: jaja, kozji sir, tuna, losos, plava riba, bademi, lješnjaci, brazilski orasi, borovnice, šunka, pršut, avokado, piletina, puretina, maslinovo ulje, kokosova mast, mascarpone, tamna čokolada, sirovo ili kuhano povrće… ovisno i tome kakvog sam raspoloženja, ali u principu proizvodi bogati mastima i proteinima.
A kad je dan punjenja: ne jedem skoro pa ništa od gore navedenog nego konzumiram voće, špagete, pizzu, kebab, čips, čokoladne napolitanke, smoki…zapravo ono što mi glava poželi.

U LCHF danima omjer je:
10-15% CHO
20% proteini
65-70% masti

A u danima carboloadinga:
50% CHO
20% proteini
30% masti

Recovery food? Koliko si disciplinirana, imaš li cheat day?

Željka: Za utrku obično radim punjenje. Ovisno o kojoj dužini utrke se radi ovisi i moja prehrana. Obično nakon utrke pijem elektrolite, glutamin, BCCA ili proteine. Vrlo rijetko, gotovo nikada nakon utrke ne jedem ”nezdravu” hranu. U većini slučajeva sam vrlo disciplinirana, ali ne zato jer to moram nego zato jer se jedeći na taj način dobro osjećam, a zašto kvariti nešto ako je dobro. Naravno da pojedem i sladoled, i kolače, i napolitanke (kad je dan punjenja) i takve neke poroke, ali onda kad se idući dan probudim mamurna, teška, pospana, bezvoljna, kažem samoj sebi: nije mi trebao još onaj jedan red napolitanka :)

Često se za sportaše, pogotovo pro-sportaše, kaže da su super-ljudi. Na kraju dana, a i kad taj dan počne u rano i hladno jutro, svi smo isti ljudi. Ljudi kojima ponekad nedostaje motivacije. Imaš li slične borbe? Kako održavaš disciplinu?

Željka: Naravno, imamo svi dobre i loše dane, dane kada se osjećamo top i dane kada poželimo ostati u krevetu cijeli dan.
Što ja radim u takvim situacijama? Prvo dobro proučim o čemu se radi, kakva je situacija u kojoj sam se našla. Da li je to samo neka lijenost ili sam zaista umorna i bilo bi bolje da uistinu preležim cijeli dan. Nema isprike za loše vrijeme, nema isprike za lijenost, nema isprike za nedovoljno vremena za trening. SVE SE MOŽE KAD SE HOĆE. Sve je to u glavi i dobroj organizaciji.
Ako imaš neki cilj, motivacije uvijek ima, pa i kad je teško znaš zbog čega ti je teško, jer znaš da će ti se trud na kraju isplatiti.
Da, svima bude ponekad teško, nismo roboti, no onda je SVE U GLAVI. :)

Aktivna si triatlonka. Osim u natjecanju aktivna si u sportu i kao glavni trener Triatlon kluba Swibir. Zašto si se odlučila za taj dodatni angažman? Da li ti je važna zajednica sportaša, istomišljenika te pružanje podrške zajednici?

Željka: Sport je moj život, a triatlon „is my way of life“. To je nešto što volim, što radim s užitkom, odlazim na posao bez one knedle u želucu. I tu ljubav želim prenijeti na ljude. Predivno je biti okružen pozitivnim ljudima, ljudima koji su „obični“ ljudi, koji se u svakodnevnom životu susreću s problemima a onda svi ti problemi ”nestanu” nakon odrađenog treninga. Nema veće sreće nego kad ti netko nakon treninga kaže da se osjeća kao novi čovjek, a nakon utrke prepričava sve dogodovštine sa iste.
Mislim da se kroz sport na neki način čovjek oblikuje, usmjeruje, prepoznaje neke svoje unutrašnje motive, upoznaje samoga sebe. Ne kaže se bez veze: sport odgaja.
A ja kao trener (često puta i puno više od samog trenera), sam upravo ta koja pomaže djeci i odraslima da kroz sport upoznaju sebe i žive život punim plućima.
I to je ono što me čini sretnom radeći to što radim. To je jednostavno neki unutrašnji poziv i onaj „osjećaj za feeling“ :) koji je po neki puta vrlo teško za opisati. Usrećujući druge i ja sam sretna!

Ranije smo spominjali discipline i želje. Koje su ti još neostvarene želje?

Željka: Imam još jednu veću neispunjenu sportsku želju u životu. Neki dan mi je jedan čovjek rekao: ”Željka trebaš samo dovoljno jako željeti, a ja osjetim da ti to dovoljno jako želiš.”
Koja je to želja? Znaš onu: ako kažeš neće ti se ispuniti :)

Koju opremu koristiš?

Željka: Za plivanje koristim Speedo opremu. Na utrkama kratkog triatlona vozim bike Factor one, na utrkama dugog triatlona Factor Slick, treninge trčim u tenisicama Saucony Kinvara, a utrke u Saucony Endorphine Pro, Falke čarape, Bjorka kacigu i naočale za bike te GARMIN Forerunner 945 i Edge 530.

Imaš li neki savjet koji bi željela podijeliti i mladima i starima?

Željka: Radite ono što volite. Nemojte se bojati biti drugačiji. Budite ono što jeste. Cijenite svoje uspjehe ali i neuspjehe. Budite realni u ostvarenju svojih ciljeva. Vi ste ti koji odlučujete o sebi, nemojte se fokusirate na druge nego na sebe. Jer kao što je Dražen rekao: ”Obvezno pročitam što mi predviđaju zvijezde, mada smatram da sve ovisi o meni. Većinu stvari čovjek ipak sam može držati pod kontrolom”

NAJZNAČAJNIJI ŽELJKINI REZULTATI:

• 20 naslova pojedinačne apsolutne prvakinje Hrvatske u skoro svim triatlon disciplinama
• 3 apsolutna naslova prvakinje Hrvatske sa kolegama iz kluba u timskom štafetnom triatlonu
• 20 apsolutna naslova prvakinje Hrvatske sa klupskim kolegicama na ekipnim prvenstvima Hrvatske
• Višestruka ukupna pobjednica Kupa/lige Hrvatske.
• 10 završenih utrka Ironman distance sa najboljim plasmanom IRONMAN Austria 2019. 5 mjesto
• 2021. 2. mjesto Balkansko prvenstvo, Vlasina jezero, Srbija, , timski štafetni triatlon
• 2019. Aktualni Hrvatski rekord u IRONMAN distanci 09:19, Ironman Barcelona, Španjolska
• 2019. 3. mjesto Balkansko prvenstvo, Istanbul, Turska, timski štafetni triatlon
• 2019. 1. mjesto, Balkansko prvenstvo, Istanbul, Turska, sprint triatlon ELITE
• 2019. 1 mjesto Ocean Lava Montenegro
• 2018. 1. mjesto CAMTRI Iberoameričko prvenstvo Havana, Kuba
• 2017. 1 mjesto Ocean Lava Montenegro
• 2016. IRONMAN WORLD CHAMPIONSHIP KAILUA KONA, USA, AG FINISHER
• 2016. 2. mjesto 70.3 Pula, Hrvatska
• 2015. 1. mjesto Balkansko prvenstvo, Zagreb, Hrvatska timski štafetni triatlon
• 2010. ITU Svjetska ljestvica u dugom triatlonu, 2. mjesto ukupno