Svjetsko prvenstvo na 100 km, savršen hat-trick!
Piše: Dejan Radanac
Bangalore, Indija – Svjetsko prvenstvo na 100 km
Svjetsko prvenstvo na 100 km, savršen hat-trick!
7. prosinca 2024. održalo se svjetsko prvenstvo u cestovnom trčanju na 100 km u indijskom gradu Bangaloreu.
Ukratko, 28. mjesto! 7.22 h.
S obzirom na vremenske uvjete, događanja za vrijeme utrke, profil staze, same putešestvije i zavrzlame oko putovanja u Indiju, zadovoljan!
Jesam li spreman za bolji rezultat? Siguran sam da jesam i biti će nekad. 😊
O samoj Indiji neću pisati ništa osim toga da se ne planiram nikad više vraćati tamo. 😊
Od utrke u Kranju do Bangalorea odradio sam dobar blok priprema od 5 mjeseci i istrčao nešto malo manje od 4000 km uz pristojan kumulativ elevacije jer je staza u Bangaloreu blago valovita.
Zadnja 2 mjeseca priprema gledao sam da što češće trčim obučen na traci za trčanje i išao u saunu kako bih održao razinu znojenja na „ljetnoj“ razini da mi utrka prođe sa što manje komplikacija, ali…
Uglavnom, ukratko o samoj utrci.
Sama organizacija utrke je „indijski hektična“.
Ima sve, nema ništa.
Start utrke bio je predviđen za 06:00 h. Naravno da je pomaknut u 06:15 jer eto, nisu računali da je u 06 h još uvijek noć na stazi, iznenadilo ih.
Asfalt na stazi mjestimično naboran, blatnjav uz dodatak kravlje balege, tu i tamo koja rupa na koju možeš uganuti skočni zglob što je nažalost uspjelo Francuzu koji je došao na utrku kao potencijalni svjetski prvak. Uz lošu cestu imali smo i dodatak od 10-ak hupsera koji se ne vide baš dobro od sve te silne zemlje i lišća koja se nakupila prije i poslije istoga. Posebno je bio opasan jedan na zavoju gdje sam na svoje oči vidio nekoliko trkača kako padaju i „ostavljaju“ koljena na cesti. Najlošije je prošao jedan od čeških predstavnika koji je rasjekao arkadu. …zaštitne ograde na čije se postolje moglo jako lako zapeti i pasti te nabosti na drugo.
„Promet“ na stazi; jedna krava, nekoliko majmuna (životinja, ne karakternih osobina), jedan minibus, 10-ak automobila, ne znam koliko motorića, okićeni traktor s prikolicom i dosta pješaka. Na trenutke sam više gledao iza sebe kad bih čuo (ajde, srećom su svirali uvijek), motorić nego gdje trčim. :/
Blago rečeno, najlošije i najnesigurnije organizirana utrka na kojoj sam sudjelovao do sada, a trčao sam stvarno svugdje.
Taktički, plan je razrađen dobro u danima prije utrke i bilo je bitno staviti ego i rezultatske ambicije sa strane i trčati puno konzervativnije nego sam spreman otrčati u normalnim uvjetima.
Startali smo na oko 22C uz vlagu od 100%.
Krenuo sam 15-ak sec/km sporije nego u idealnim uvjetima, redovno unosio tekućinu, zalijevao se vodom, ledom… Drugi sat utrke temperatura je skočila na 25C, dok je već u trećem satu bila oko 30C – u hladu.
Svaki krug sam imao informacije o trenutnoj temperaturi na stazi te po tome radio korekcije u tempu jer nisam htio riskirati moguće „pregrijavanje“ i toplinski udar.
Prvu tabletu soli uzeo sam oko 25-og km, drugu negdje nakon 50-og km, i tu kreće „pizdarije“. Lagana glavoblja uz naznake mučnine pa prvo povraćanje oko 62., 63.km, pa onda još jedno idući krug, i onda još jedno, „pravo momačko“ oko 75.og km.
Tih 12-13 km što god bih ubacio u sebe, nakon par minuta odmah je išlo van jer je želudac doslovno odbijao suradnju i nije prihvaćao tekućinu do tog trećeg riganja.
Nakon toga se od negdje stvorila „kola“ koja je odradila što i treba odradit (podrignuo k’o krmak) i zadnjih 4-5 krugova sam opet mogao lagano unositi nešto tekućine i trčati u nekom „pristojnom“ tempu i završiti utrku.
Što se tiče povraćanja, ovo je već drugi put (Polojska je bila prvi put) da mi se dogodilo ove godine na utrci i oba puta se dogodilo nakon što sam uzeo solnu tabletu. Slučajnost ili ne, ne znam, ali više ih neću konzumirati. Srećom, i uz te tegobe (vjerojatno jer sam se dobro natočio u danima prije) završio sam utrku u pristojnom vremenu i dao svoj doprinos u 8. mjestu ekipnog plasmana s Martinčićem i Jadrijevom što je odličan uspjeh jer smo na papiru kotirali kao 14. ili 15. reprezentacija.
Kao što sam već rekao, zadovoljan sam i pojedinačnim plasmanom jer biti u TOP 30 na svijetu nije ni tako loše. Ima vremena za bolje u nekim normalnijim uvjetima. 😊
Pozitivna stvar u svemu tome je, što, koliko god je bilo teško zbog vremenskih uvjeta, tempo utrke je bio dosta sporiji od onoga na kojem sam trenirao i noge su već u srijedu bile kao da nisam ni trčao 100 km te u nove pripreme krećem dosta svježiji i odmorniji nego što bih inače. 😊
Još jedna pozitivna stvar je ta što se opet pokazalo da mogu trčati i povraćati za vrijeme utrke što me čini dobrim potencijalom za utrke na 24 h! 😊
Najpozitivnija stvar cijelog prvenstva je samo ozračje u reprezentaciji i međusobno pomaganje i zajedništvo za vrijeme same utrke jer je to ono što te „diže“ u kriznim situacijama. (Pogledati Đoksijev post, tamo je najbolje opisano 😃) – izvor: Facebook
Ovaj put smo u stručnom stožeru imali samo Janka (AK Sljeme), Tomu (UMK Mazator) i Kalu koji su prva 3 sata utrke sami morali brinuti o 17 trkača što su uspješno i bez poteškoća odrađivali. Kasnije su dobili pomoć trkača koji su nažalost morali odustati zbog raznih okolnosti ali su ipak ostali na stazi i pomagali nama koji smo ostali „u igri“. Hvala vam!
Tomu moram posebno izdvojiti jer je u nedostatku Kosa i Gulina morao postati hobotnica jer mu je svake minute dolazio netko od nas. Hvala ti!
Naravno, čestitke i svim kolegicama i kolegama iz reprezentacije na borbi i istrčanim plasmanima!
Sve ovo napisano i istrčano ne bi bilo moguće bez bezuvjetne potpore obitelji i ljudi koji me već nekoliko godina podupiru i pomažu u ostvarenju mojih trkačkih planova.
Utrku sam naravno trčao u Saucony Endoprhin Elite modelu kao i na Poloskoj ultri te Kranju. Hvala ekipi iz Jump2Sport.
Suplementi i željezo, naravno Almagea
„Tikataka“, Garmin Enduro. Garmin Hrvatska
Sauna, GreenGo – shop • bar • wellness
Naravno hvala Atletski Klub Sljeme, ekipi RC Kotlich Dive SB i komšiji Gigi s kojim ni jedan dan nije isti. Osim rotora u 16 h. 😁
Također, hvala i generalnom sponzoru Jovičićka rakija. 🤣
Najveća zahvala ipak ide ženi (koja uporno negira svoj doprinos u ovome) i obitelji koji ipak najviše „nastradaju“ zbog mojih obaveza i treninga. ❤️
Hvala na dočeku iznenađenja po povratku iz Indije. 🙂
PS. Savršen hat-trick ; 1 x kenj’o, 2 x piš’o, 3 x povrać’o!
Autor: Dejan Radanac
